Uklanjanje i liječenje psihičkih promjena

Evo jedan pomalo medicinski Članak

U slučaju psihičkih poremećaja najčešće se postavlja pitanje kako ih ukloniti ili liječiti? Potrebna nam je u svakom slučaju profesionalna pomoć, čak i onda kad se poremećaj ne može izliječiti. U takvom slučaju osobi koja pati od njega moguće je barem djelom ublažiti simptome. U liječenju psihičkih poremećaja najčešće se koriste LIJEKOVI I PSIHOTERAPIJE.
Različiti psihički poremećaji zahtijevaju različiti pristup. Medicinska terapija najčešće se koristi kod poremećaja kao što su poremećaji raspoloženja i shizofrenija, i u većini slučajeva olakšava simptome bolesti. O korištenju lijekova odlučuju liječnici, dok psihoterapiju mogu provoditi osobe koje su za to osposobljene. To su najčešće liječnici-psihijatri, socijalni radnici ili psiholozi. Psihoterapija se dakako može kombinirati i s terapijom lijekova, no može biti vrlo učinkovita i kada se primjenjuje samostalno.
Tek Filip Pinel krajem ovog stoljeća uvodi značajne promjene u režimu i stavu prema mentalno poremećenim osobama. Po prvi put nakon tri vijeka ponovo se uvodi humani pristup prema oboljelima. Pinel, koji je bio postavljen za upravnika jedne pariške ustanove za duševno oboljele, skida lance sa ovakvih ljudi, a zatim ih iz mračnih i prljavih ćelija seli u čiste i uredne prostorije. Revolt njegovih kolega bio je toliki da ga ubrzo i samog proglašavaju luđakom. Međutim njegov pristup poznat pod imenom "moralna terapija" počinje da daje rezultate. Postotak poboljšanja kretao se i do 70 %. Po uzoru na njegove inovacije jedan broj psihijatara vremenom odbacuje takozvani "terapijski nihilizam". Po ovom shvaćanju svaki oboljeli je unaprijed bivao tretiran kao "izgubljeni slučaj". Ovakav stav je sve do Pinela suvereno vladao psihijatrijskom praksom. Nažalost njegove reforme nisu ni do današnjeg dana okončane u potpunosti. Kroz čitavu povijest društva su počivala na zbiru određenih konvencija, normi i kanona i koji su u jednom trenutku smatrani prihvatljivim, opravdanim i dozvoljenim.

PSIHOTERAPIJA
Riječ je o skupu postupaka kojima stručnjaci pokušavaju pomoći ljudima da prevladaju svoje poteškoće ili psihičke poremećaje. Psihoterapija se može koristiti i kod relativno blagih, uobičajenih životnih problema, i kod težih psihičkih poremećaja. Postoji vrlo velik broj različitih vrsta psihoterapija i one su uobičajeno povezane s nekim od teoretskih pristupa razvijenih unutar psihologije. Uglavnom, navode se dvije grupe metoda psihoterapije, a to su:
• POVRŠINSKA PSIHOTERAPIJA koja se sastoji u nastojanju da se otklone simptom psihičkog poremećaja, ne upuštajući se pritom previše u genezu njihovog nastanka.
• DUBINSKA PSIHOTERAPIJA o kojoj se naročitim načinom nastoje pronaći mnogi uzroci psihičkih poremećaja koji su nastali najčešće u djetinjstvu bolesnika.

Postoje također i različite metode psihoterapije koje bi se mogle svrstati u tri grupe:


1. METODA SUGESTIVNOG DJELOVANJA
Sugestivna terapija je metoda liječenja pri kojoj se svjesno i planski upotrjebljavaju razni sugestivni faktori u cilju otklanjanja mnogih subjektivnih bolova ili u cilju olakšavanja i ublažavanja objektivnih bolesnih stanja. Liječenje pomoću sugestije jedna je od najstarijih psihoterapijskih metoda. Sugestivna terapija postavlja moćno sredstvo za liječenje mnogih oboljenja pogotovo raznih psihičkih poremećaja, ona može biti više ili manje uspješna što je zavisno od osobnog autoriteta. Bolesniku treba pružiti mogućnost da sam uoči svoju psihičku reakciju, ali to tek nakon svjesno obavljenog pregleda, ozbiljno vođenog razgovora, najdetaljnijeg interesiranja za bolest te da uz stručnu pomoć shvati da se ne radi o tjelesnom oboljenju već da su njegove smetnje nastale kao rezultat jednog ili više takvih psihičkih, konfliktnih doživljavanja.

2.RACIONALNA METODA
Racionalnu metodu možemo drugim riječima nazvati savjetovanjem. Osnovne karakteristike ove terapijske metode su: postavljanje uvjeta da pacijent sam sebe upozna, prihvati i mijenja svoju unutrašnjost ličnosti, omogućavanje da se putem katarze pacijent oslobodi neugodnih osjećaja i postizanje da se ubuduće što realističnije postavlja i prema sebi i prema drugim ljudima. Ovom metodom ne može se baviti svaka ličnost a pogotovo ne nestrpljiva, nervozna osoba. Postoje dvije metode u procesu savjetovanja a to su metoda naređivanja i metoda ne naređivanja. Kod prve metode se traži od pacijenta mnogo manje aktivne suradnje dok se kod druge od pacijenta očekuje aktivnost kako bi se on sam svojim trudom oslobodio straha i slobodno izložio svoje probleme

3. ANALITIČKA METODA Analizom bolesnikove prošlosti možemo doći do saznanja o njegovom psihičkom razvoju, o uvjetima pod kojima
se njegova ličnost formirala, o njegovom položaju u obitelji, o njegovim reakcijama na važnije događaje u životu…Pri tome se pokušavaju pronaći oni faktori koji su utjecali na poremećenost ličnosti i nastoji se otkriti uzroke bolesti. Analiza bolesnikove prošlosti može korisno poslužiti kod drugih psihoterapijskih metoda i cilju otklanjanja bolesti.


-druga metoda za liječenje je i medicinska terapija
Medicinska terapija za šizofreniju
Posljednjih desetljeća veoma je uznapredovala terapija shizofrenih bolesnika, a time i njihova prognoza i tijek bolesti. U psihijatrijskoj praksi govorimo o nužnosti komplementarnosti psiho, socio i biološke terapije.Dok je npr. kod nekih faza shizofrenih bolesnika vrlo važna psihoterapija i bolesnika i članova njihovih obitelji, kod shizofrenih bolesnika u akutnoj fazi uvjet bez kojeg se ne može je farmakoterapija, s kojom treba započeti što prije i nakon toga je potrebno, kod većine bolesnika, uzimati je gotovo cijeli život uz vjerojatnu promjenu doze lijeka, ovisno o stanju bolesnika, učinkovitosti i podnošljivosti lijeka. Pritom sigurno ne treba umanjiti ni važnost socioterapije, ali ona je obično moguća tek nakon znatnog učinka biološke terapije.Važno je istaknuti da je potrebno i umijeće i znanje terapeuta kako bi svakom pojedinom bolesniku i članovima njegove obitelji odredio za njih najbolju terapijsku metodu i najbolji lijek, a koji se i nakon toga tijekom života treba prilagođivati. Samo tako moći će se postići optimalan učinak (remisija) i dobra suradnja bolesnika.Simptomi određenih psihičkih poremećaja mogu se razlikovati u različitim kulturama.Primjerice,deluzije su simptomi shizofrenije koji se pojavljuju u svim kulturama ali se sadržaj deluzija razlikuje.U tehnološki razvijenim društvima takvi bolesnici češće govore kako im je netko stavio čip u glavu i ugradio im neke misli,kako ih nadziru preko satelita,kako su ih oteli vanzemaljci…Oni u nerazvijenim zemljama za slične simptome krive demone i vještice.

Kratki opis čestih psihičkih poremećaja


1. Kronični psihoorganski sindromi i demencije (početne)
Starija osoba koja povremeno nesuvislo govori, gubi se, rijetko izlazi iz stana, pretežno je u krevetu, ima nesanicu ili zamjenjuje dan za noć, ne pamti, tužna je, mrzovoljna i/ili neosnovano optužuje okolinu.

2. Alkoholizam
Često i prekomjerno pije zbog čega propada zdravstveno, materijalno i radno, zlostavlja obitelj, ponavljano obećava prestanak pijenja, odbija liječenje.

3. Psihoze (različite vrste)
Povlači se u sebe, sve lošije funkcionira, osjećajno se udaljuje, čudno se ponaša, može postojati agresivnost i/ili suicidalnost, nepovezan govor, optuživanje drugih bez razloga, često odbija liječenje.

4. Depresije (različite vrste)
Postoji osjećaj praznine, tuga, bezvoljnost, povlačenje, strah, umor, pesimističnost, poremećeno spavanje i/ili apetit, rijetko izlazi iz kuće, teže obavlja svakodnevne poslove, u teškim slučajevima postoji opasnost samoubojstva (nagovještava ga).

5. Manije i hipomanije
Pretjerano veselo raspoloženje, uzbuđenost, ubrzan govor, precjenjivanje svojih sposobnosti, ima mnogo planova, prekomjerno troši novac, odlično se osjeća i odbija liječenje.

6. Agorafobija
Postoji strah od napuštanja stana, odlaska u trgovinu, banku i sl., od otvorenih prostora, putovanja javnim prijevozom (zbog toga obično stoji pri izlazu). Stanje je često udruženo s paničnim poremećajem.

7. Socijalna fobija
Strah od javnog nastupa, promatranja od drugih ljudi, osramoćenja pred drugima, crvenjenja, podrhtavanja glasa, znojenja ruku itd.

8. Specifične fobije
Jaki strah od specifičnih situacija ili objekata i njihovo izbjegavanje, npr. visine, zatvorenog prostora, kukaca, psa, injekcije itd.

9. Panični poremećaj
Ponavljani iznenadni napadi panike (straha) uz različite tjelesne smetnje poput lupanja srca, pritiska u prsima, nedostatka zraka, vrtoglavice, te psihičkih smetnji, npr. straha da će poludjeti, umrijeti, izgubiti kontrolu nad sobom itd. Postoji strah od ponovnog napada.

10. Anksiozno-depresivni poremećaj
Istovremeno postoje simptomi anksioznosti (strepnje) i depresije, pri čemu niti jedan od ta dva elementa ne prevladava i nije težak (da bi opravdavao zasebnu dijagnozu).

11. Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Postoje vlastite ponavljane prisilne (opsesivne) misli i/ili prisilne (kompulzivne) radnje. Misli mogu biti vrlo neugodne, npr. da mora ozlijediti nekoga, a ponavljane radnje su npr. višekratno provjeravanje zaključanosti vrata, što sve pacijenta uznemiruje i čemu se on opire.

12. Reakcije na teški stres i poremećaji prilagodbe
Psihički simptomi su nastali nakon izuzetno stresnog životnog događaja ili nakon značajne promjene u životu, koja je dovela do trajnih neugodnih okolnosti i poremećene prilagodbe na takve nove okolnosti.

13. Disocijativni (konverzivni) poremećaj
Iznenada nastao poremećaj sjećanja, svijesti o sebi, osjeta ili kontrole pokreta (npr. ruke ili noge) koji su pod voljnom kontrolom. Nalazi pretraga su uredni.

14. Somatoformni poremećaji
Osoba ustrajno iznosi simptome tjelesnih organa, npr. rada srca (uključujući bol), smetnje gutanja ili strah od teške bolesti i traži medicinske pretrage unatoč urednim nalazima i liječnikovim uvjeravanjima da su simptomi uzrokovani psihičkim, a ne fizičkim uzrocima.

15. Anoreksija nervoza
Strah od debljine i namjeran gubitak tjelesne težine, npr. odbijanjem nekih jela, povraćanjem ili pretjeranim vježbanjem, sve do po život opasnog stanja uz poremećaj brojnih tjelesnih funkcija.

16. Bulimija nervoza
Ponavljani napadi prekomjernog jedenja (npr. slatke hrane) i naknadno namjerno povraćanje ili čišćenje, te zaokupljenost tjelesnom težinom.

17. Nesanica
Dugotrajno nezadovoljavajuća količina ili kvaliteta spavanja. Može postojati kao zasebno stanje ili u okviru drugog poremećaja.

18. Noćni strahovi
Epizode noćne panike s vriskom, ali bez jasnog sjećanja sadržaja sna.

19. Noćne more
Snovi ispunjeni jakim strahom s naknadnim jasnim sjećanjem sadržaja sna.

20. Seksualne disfunkcije
Frigidnost - gubitak spolne želje, psihogena impotencija - psihički uzrokovan poremećaj erekcije, psihogena disfunkcija orgazma - orgazma nema ili znatno kasni.

Jako lijep članak i zgodan!

Najviše mi se svidjeo dio o '' Psihičkim problemima ''

A hvala puno jer mislim da nije nitko čitao kada su vidjeli koliki je

A evo glavno da ja jesam

Ajde evo gledam tvoju kandidaturu za FreeNovinara pa evo valjda ću prihvatiti

Hvala,hvala evo razmišljam kakav članak ću pisati... Hmmm...